dr.sc. Milan Bošnjak, hrvatski književnik, publicist, kulturni i javni djelatnik, stručnjak za pitanja hrvatske nacionalne manjine i hrvatskoga iseljeništva, djetinjstvo je proveo u Kosinju (u Gornjem, gdje je stanovao s obitelji, i u Donjem, gdje je rado i često boravio kod babe i deda) te kosinjska prošlost, sadašnjost i budućnost trajno imaju iznimnu važnost u njegovom životu.

dr. sc. Milan Bošnjak na konferenciji u Skopju u siječnju 2020., foto ZHRSM

Tijekom svoga sretnoga i slobodnoga odrastanja snažno se i neraskidivo povezao s Kosinjem, o čemu lijepo govori njegova prva objavljena pjesma (časopis Modra lasta, šk. god. 1986./87.).

KOSINJ

Njišu se krošnje topole

uz uski, trošni, poljski put

šušteći žalosno.

Na nebu se pale

posljednji ostaci ljeta.

Ptice pjevaju

pjesmu ljubavi i sreće.

U širinu se pruža polje

išarano oranicama i livadama.

Po njemu krivuda rijeka

noseći u valovima

miris planina.

Umorni radnik

uzima krišku toplog,

domaćeg kruha.

Kosinj. Moj raj.

Krajem prošloga i početkom novoga tisućljeća pokušavao je, sa skupinom prijatelja okupljenih oko nogometne lopte i oko udruge Eko A  Kosinj – udruge za promicanje zdravog života, zaštitu prirode i očuvanje baštine, potaknuti pozitivne pomake i osnažiti društveni život te afirmirati jedinstvene prirodne ljepote i baštinu: organiziranjem nogometnih turnira, ekoloških akcija, provođenjem projekta Buđenje Kosinjske doline (dio projekta Zeleni pojas Velebit)…

I danas je vrlo zainteresiran za sve što se zbiva u najljepšoj dolini na svijetu i u raznim prigodama govori o Kosinju, kao u razgovoru na Laudato TV u kolovozu 2020. godine: Susret u Riječi – Milan Bošnjak | Laudato.

Pogled na crkvu sv. Petra i Pavla, svibanj 2020., snimio M. Bošnjak

Milan Bošnjak je rođen 13. veljače 1974. u Gospiću. Osnovnu školu pohađa u Kosinju, a srednju u Gospiću i Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij filozofije i komparativne književnosti (1998.) te poslijediplomski doktorski studij kroatistike (25. siječnja 2019. obranom doktorskoga rada Književne prakse hrvatskih pisaca u Njemačkoj 1990.-2013.).

Tijekom 2000. i 2001. radio je u školama na kosinjskom i zagrebačkom području, a zatim u hrvatskoj nastavi – nastavi hrvatskoga jezika i kulture u Baden-Württembergu u Njemačkoj, kao učitelj (2001.-2003.) i koordinator (2003.-2005.). U razdoblju od 2006. do 2014. radio je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta na stručnim i rukovodećim poslovima u području hrvatske nastave u inozemstvu i međunarodne suradnje. Od 2014. do danas radi u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske kao savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu.

Bio je najmlađi član uredništva časopisa Dodiri koji je izdavala Književna radionica Gospić (1989.-1991.) i dosad najmlađa osoba koja je sa svojom autorskom predstavom nastupila na finalnoj večeri Saveza kazališnih amatera Zagreba (1992.). Jedan je od osnivača i bio je prvi predsjednik Udruge za promicanje zdravog života, zaštitu prirode i očuvanje baštine Eko A  Kosinj (2001.). Tijekom boravka u Njemačkoj bio je mentor u međunarodnom projektu KoLIBRI usmjerenom na djecu migranata koji se provodio u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji (2002.-2005.). Od 2008. do 2013. bio je član, a od 2014. do danas zamjenik je supredsjedatelja međuvladinih mješovitih odbora za zaštitu nacionalnih manjina koje Republika Hrvatska ima s Crnom Gorom, Mađarskom, Republikom Sjevernom Makedonijom i Republikom Srbijom, od 2007. do danas član je nekoliko bilateralnih stručnih tijela s državama iz njemačkog govornog područja. Član je Vijeća za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika te brojnih međuresornih tijela, stručnih povjerenstava i prosudbenih skupina. Član je Matice hrvatske.

Kontinuirano organizira stručne skupove i kulturna događanja te održava predavanja iz raznih područja, a najviše u vezi nastave hrvatskoga jezika i kulture u inozemstvu, hrvatske književnosti te hrvatske nacionalne manjine, u domovini i inozemstvu (Njemačka, Švicarska, Francuska, Italija, Austrija, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, SAD, Kanada, Australija).

2020. godine pokrenuo je inicijativu za osnivanje Hrvatskoga kulturnoga instituta Marulić, institucije koja bi se bavila sustavnom promocijom hrvatskoga jezika i kulture u svijetu.

Objavio je stručne knjige Hrvatska nastava u inozemstvu : priručnik za učiteljice i učitelje (2012., u suautorstvu s Antom Beženom) i Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti i postignuća svibanj 2012. – svibanj 2015. (2015., u suautorstvu sa Žanom Ćorić i Ivankom Kunštić), edukacijsko-ekološki vodič Kosinjska dolina (2003.) te tridesetak znanstvenih i stručnih radova – Hrvatska znanstvena bibliografija.

Cijeli život je aktivan u rječotvornom i književno-umjetničkom području: od brojnih javnih nastupa i mladenačkih radova objavljenih u časopisima Dodiri i Usponi do poezije objavljene u časopisima Republika i Hrvatsko slovo 2020. godine. Objavio je dvije pjesničke zbirke:  Neuki letači : pokušaji uriječivanja 1987.-1996. i  Zelenoplavo : pokušaji uriječivanja 1995.-2004., obje 2013. godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Gospiću.

Aktivno se služi njemačkim i engleskim, pasivno talijanskim jezikom. Oženjen je, otac jedne kćeri, živi u Zagrebu.