Kao sažetak svih povijesnih istraživanja koja se rade oko Kosinja posljednjih 15 godina, te kao određeni uvod ili predgovor novoj knjizi o Kosinju – koja će ako Bog da svjetlo dana ugledati u drugoj polovici 2023. godine – niže donosimo kratak sukus svega onoga što smo otkrili i što ćete vrlo detaljno, opsežno i precizno moći pročitati u novoj knjizi. Pa krenimo redom, bez izvora i citiranja literature da bismo bili što sažetiji – koju bibliografiju od preko 400 izvora ostavljamo također za novu knjigu.

Najstariji dokaz organiziranog života na kosinjskom području datira u 1. stoljeće i natpis na tzv. Pisanom kamenu. Radi se o najstarijem vodnogospodarskom natpisu „in situ“, smještenom iznad Kosinjskog Bakovca u predjelu Legenac, na kojem je latinskim jezikom uklesana podjela prostora između Ilirskih plemena. U slobodnijem prijevodu:

Prema zajedničkom dogovoru granica između Ortoplina i Parentina udaljena je 740m (500 rimskih koraka). Dozvoljava se Ortoplinima ulazak na područje Parentina i pristup k živoj vodi (vrelu Begovača), u širini puta od 1,5m.

Ortoplini su bili naseljeni kod Ortople (današnja Stinica kod Jablanca), a Parentini na području današnjeg Gornjeg Kosinja. Zavadili su se oko pristupa vodi čime su Ortoplini ulazili na teritorij Parentina i na njihovo vrelo vode (danas vrelo Begovača 1.200m udaljeno od Pisanog kamena). Ovim natpisom, uz posredovanje rimske uprave, uredili su te sukobe.

Pisani Kamen, fotografirao Mance, 2020. godine

Najstariji spomen kosinjskog kraja datira u odredbu kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije od 8. srpnja 1071. u kojoj izrijekom spominje župe Bužani i Bočaći. Srednjovjekovne župe Bužim i Bočać bile su usko povezane organizacijski i geografski, gdje je Bočaćka župa činila jedinstveni administrativni primjer „župe unutar župe“ – obzirom se prostirala isključivo unutar prostora Buške župe. Bočać je tako predstavljao današnji geografski prostor Gornjega Kosinja, Kosinjskog Bakovca, Kruščice i Mlakve, a u njemu su se nalazili: Grad Kosinj, Srakovina, Mala Vas, Gorenja Vas, Hotilja Vas, Botuci, Buci, Psivići, Veliki Psivići i Banj Dvor (još nazivan i Banj Stol).

Odredba kralja Petra Krešimira IV o području Rapske biskupije iz 1071. godine. Izvor: Hrvatski državni arhiv
Sela i zaselci srednjovjekovnog Kosinja, odnosno župe Bočać. Izvor vlastiti.

Prvi spomen većine tih sela datira u 1374. godinu te nedavno ubicirani glagoljski ulomak Kosinjskog rukopisnog misala. Radi se o glagoljskom ulomku koji je pronađen 1982. godine u Sloveniji, da bi tek nedavno bio povezan s Kosinjem. U njemu dolazi vrlo važan zapis o njegovoj kupnji za kosinjske potrebe, u slobodnijem prijevodu:

Godine gospodnje 1374. kada je kupljena ova knjiga, vlč. Juraj službovao je u Srakovini (Bakovcu Kosinjskom). Uz njega je službovao i vlč. Matija u Bucima (Gornjem Kosinju) a ovu knjigu su platili ? zlatnika. Onda je bio kralj hrvatsko-ugarski Ludovik I. Anžuvinac, a u to vrijeme držao je grad Kosinj knez Stjepan II Frankapan Krčki. Tada bijaše dobri biskup Petar Krbavski, a kosinjski župnik bijaše vlč. Martin u Bucima (Gornjem Kosinju). Tada bijahu (u Kosinju) dobri ljudi Radoslav (….) satnik Stjepan i Braslav, koji dobro svetkovaše vino (…). Bog nam pomozi. Amen.

Zapis o najstarijoj kosinjskoj povijesti u odlomku Kosinjskog rukopisnog misala iz 1374. godine. Izvor: Arhiv nadbiskupije u Ljubljani

Iz zapisa saznajemo kako je stolna kosinjska crkva 1374. godine bila u Bucima, odnosno najvjerojatnije tamo gdje je i danas – radi se o crkvi sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju. Njena gradnja vjerojatno datira oko 1320. godine od čega nam je ostao kamen sa glagoljskim zapisom „oltar – 1320. godina“. Nakon pada Like i Kosinja pod Osmansku upravu oko 1527. godine ova crkva propada, no po oslobođenju Like od Osmanlija 1689. godine, vrlo brzo se obnavlja i dobiva naziv: crkva sv. Jeronima. Zbog spleta povijesnih okolnosti naziv joj se brzo mijenja u crkvu sv. Antuna Padovanskog koji nosi do danas. No ostaje zabilježena činjenica da je Kosinj u jednom povijesnom razdoblju na kraju 17. i početku 18. stoljeća imao – kao jedini primjer u Lici i šire – glavnu župnu crkvu posvećenu sv. Jeronimu, ondašnjem praocu i zaštitniku glagoljice i glagoljaštva.

U zapisu rukopisnog Misala iz 1374. godine prvi puta se spominje i grad Kosinj – čija popularnost nastupa stotinu godina kasnije, krajem 15. stoljeća. Radi se o srednjovjekovnom burgu, vlasništvu knezova Kosinjskih Lackovića od plemena Stupića, koji 1499. godine prelazi u vlasništvo kneza Anža (Ivana) VIII. Frankapana Brinjskog. Grad Kosinj nalazi se u Kosinjskom Bakovcu na tzv. lokalitetu Kosinjskog Ribnika i za kojeg se smatra da je lokalitet naše prve i najstarije tiskare u kojoj su otisnute naše prve tiskane knjige: Misal po zakonu rimskoga dvora od 22. veljače 1483. i Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1491. godine. Upravo se za Anža Frankapana Brinjskog pretpostavlja da je bio financijer i organizator te tiskare.

Ostatak zidine grada Kosinja, lokalitet Kosinjskog Ribnika u Kosinjskom Bakovcu. Fotografirao Mance, 2022. godine.

Važnu ulogu u procesu dotiskivanja prvotiska Misala iz 1483. godine imao je lokalni Kosinjan, rođen u Duboviku (srednjovjekovni zaselak na području današnjeg Donjeg Kosinja oko zaselka Vukelići), imenom Broz (Ambroz) Kacitić od plemena Kolunić – đakon, svećenik, kasnije javni bilježnik i učitelj popova glagoljaša. Broz Kacitić potpisivao se kao Broz Ž(akan).

Zapis Broza Kacitića s njegovim uokvirenim potpisom u Kolunićevom zborniku iz 1486. godine. Izvor: HAZU

Njegov trag pojavljuje se i u ezoteričnom zapisu rukopisnog misala kneza Novaka iz 1368. godine, koji je kodeks dokazano služio kao predložak za tiskanje našeg Prvotiska i nalazio se u našoj prvoj tiskari u vrijeme tiskanja Prvotiska. Sa tim zapisom u Novakovom misalu povezani su svi slijepi otisci (udubljeni tisak bez boje, tzv. blindruck ili blind printing) u našem Prvotisku. Ne samo onaj osporavani kojeg je pronašao književnik Zvonimir Kulundžić „GBDKG BROZŽ“ – za kojeg danas sa velikom sigurnošću možemo reći da u njemu imamo informacijskom izmjerom potvrđeno čitanje BROZ Ž(akan) – već i svi ostali slijepi otisci koji se pojavljuju na još nekoliko mjesta u našem Prvotisku. Koliko točno i koji, pročitat ćete u novoj knjizi. Svi oni – zajedno sa ezoteričnim zapisom u Novakovom misalu – čine skriveni trag i potpis našeg kosinjana Broza Kacitića.

Slijepi otisak, kalendar ožujak Prvotiska. Tzv. Kulundžićeva sigla po književniku Kulundžiću koji ju je pronašao i glagoljski tekst: GBDKGBROZŽ. Donja slika umetnuto BROZ iz drugog teksta Prvotiska, no iste veličine. Izvor: Rukopisna ostavština Zvonimira Kulundžića, Državni arhiv u Osijeku, dorada Mance.
Slijepi otisci, glagoljska slova jat. Dva reda ispod teksta, svaki red po 35 znakova. Izvor na traženje Mance: Austrijska nacionalna biblioteka.

U zapisu rukopisnog Misala iz 1374. godine dolazi i najstariji spomen vina i vinogradarstva u Kosinju (i u Lici općenito). Prema nedavno objavljenim istraživanjima, Kosinj je zaista još u srednjem vijeku pa sve do početka 20. stoljeća bio lokalitet autohtonih vinogradarskih sorti. DNA analizom utvrđene su i imenovane dvije sorte: Pršljivka bijela i Vingor crni. Radi se o autohtonim vinogradarskim sortama koje se uopće na svijetu pronalaze isključivo na dva lokaliteta: Kosinj i Ozalj. Obzirom na više od 20 hektara pod kosinjskim vinogradima krajem 19. stoljeća te na činjenicu kako je najstarija živuća loza Pršljivka promjera stabla preko 53 cm na imanju Delača Trapana u Donjem Kosinju stara od 150-200 godina – kosinjski vinogradi spadaju u kuriozum i posebnost na razini RH.

Trapanova (Ivan Delač) Pršljivka, Donji Kosinj. promjer 53cm, starost 150-200 godina. Fotografirao Mance 2017. godine.

U Donjem Kosinju nalazi se crkva sv. Petra i Pavla za koju se opravdano pretpostavlja da je bila lokalitet Pavlinskog samostana u srednjem vijeku i koja (kao i grad Kosinj) čeka svoja arheološka istraživanja.

Nedavno pronađeni keramički ulomci kod kapele sv. Petra i Pavla, prilikom iskapanja temelja jednog montažnog objekta. Zahvala za fotografije dragom prijatelju dr.sc. Milanu Bošnjaku.

Tu je i brdo Basarica sa čije su porušene gradine i crkve preneseni rimski sarkofazi koji danas čine dva pomoćna – moguće i treći glavni oltar – u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju, također neistraženi. S Basarice su prenesene i dvije kamene urne s rimskim natpisima ugrađene u ogradni zid crkve sv. Ivana.

Postolje raspela ispod crkve sv. Ivana Krstitelja kao još jedan rimski ulomak. Fotografirao Mance 2019. godine

Ne smijemo zaboraviti niti Banj Dvor/Banj Stol  – danas lokalitet Mlakvene Grede iznad Mlakve u tzv. Srednjem Kosinju. Radi se o pretpostavljenoj prvoj i najstarijoj stolici hrvatskih banova (svojevrsnom najstarijem hrvatskom glavnom gradu), gdje su moguće prvi hrvatski banovi stolovali još od dolaska Hrvata u 7. stoljeću na ovamo. Pisane tragove o barem povremenom boravku hrvatskih banova u Banj Dvoru pronalazimo još u 1411. godini. Treba li reći da i ovaj ogromni lokalitet površine gotovo 25.000 m2 čeka arheološko istraživanje?

Klesani kameni ulomci na lokalitetu Banj Dvora – Mlakvene Grede. Fotografirao Mance 2022. godine.

Kosinj u cjelini čini područje površine 192 km2 – čime je veći od Rijeke, Splita, Osijeka, Pule, Varaždina, Dubrovnika, Vukovara i drugih gradova u RH. U Kosinju se nalazi 35 arheoloških lokaliteta od kojih većina nikada nije istraživana, Kosinj ima 42 vrela i izvora vode čime je 6 puta bogatiji vodom od prosjeka u RH, Kosinj ima 28 špilja i jama, a u srednjem vijeku imao je 7 crkava – koliko ih (sa kapelama) ima i danas. Grad Kosinj neistraženi je arheološki lokalitet naše prve tiskare – samo ta činjenica postavlja Kosinj, glagoljicu i Hrvate u red najkulturnijih i najpismenijih naroda Europe i svijeta, jer je naš Prvotisak iz 1483. prva knjiga na svijetu koja nije otisnuta na latinici, već na drugom pismu – glagoljici. Kosinjska glagoljska tradicija, ako se uzme u obzir Osmanska vladavina od 1527. do 1689. godine – koja je naprasno prekinula bogatstvo i razvoj tog kraja u srednjem vijeku – veća je i respektabilnija od dosta glagoljskih mjesta Istre, Primorja s otocima, Like, Krbave i Dalmacije. Kosinj tako ima sljedeće glagoljske spomenike i tragove:

Glagoljski zapis na kamenu „oltar“ iz 1320. godine – na žalost nemamo fotografiju zapisa, samo pisani trag o njegovom pronalasku.

Kosinjski rukopisni misal iz 1374. godine

Kosinjski odlomak rukopisnog misala iz 1374. godine. Izvor: Arhiv nadbiskupije u Ljubljani

Prvotisak Misala od 22. veljače 1483. godine – najvjerojatnije otisnut u gradu Kosinju

Prvotisak Misal po zakonu rimskoga dvora, 22. veljače 1483. Fotografirao Mance 2021. godine. Izvor: NSK

Kolunićev rukopisni zbornik od 07. srpnja 1486. godine – koji je pisan u Knežoj Vasi kod Otočca, no pisao ga je kosinjan Broz Kacitić od plemena Kolunić te u njemu između ostalog naveo, transliterirano u slobodnijem prijevodu:

… I se knige i siju rubriku pisah ja Broz žakan budući v redu evanjelskom z Bužan od Kacitić z Dubovika plemenem Kolunić …

Kolunićev zbornik s listom njegovog zapisa, od 07. srpnja 1486. godine. Fotografirao i uredio Mance. Izvor: HAZU.

Prvotisak Brevijara iz 1491. godine – otisnut u gradu Kosinju

Pretisak brevijara iz 1491. Izvor vlastiti.

Četiri glagoljske ploče uzidane u kapelu sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu – prenesene iz kapele Anža Frankapana u gradu Kosinju – najvjerojatnije iz 1500. godine. Detaljne transliteracije svih ploča, sa novim prijedlozima čitanja bit će prikazane u novoj knjizi. Ovdje za sada samo transliteracija najvažnije ploče u slobodnijoj formi:

1500. (godine). U župi (sv.) Ivana? 09. lipnja./ I u vrijeme uzdignutoga i o/snaženoga gospodina kneza Anža Frankapana,/ krčkoga, senjskoga, modruškoga i pročaja. I u vrijeme plemenito/ ga i poštovanoga čovjeka Ivana Mar/ tinuševića koji bijaše tome služio gospodinu.

Glavna ploča na kapeli sv. Vida u Kosinjskom Bakovcu, koja donosi najvjerojatnije 1500. godinu (ne 1517. kako se u literaturi spominje). Fotografirao Mance 2022. godine.

Kosinjski rukopisni zbornik Tomaša Petrinića od 17. prosinca 1503. godine – pisao ga kosinjan pop Tomaš Petrinić u kosinjskome Banj Dvoru. Puno detaljnije o ovom malo poznatom glagoljskom kodeksu u novoj knjizi, ovdje se po prvi uputa uopće u literaturi donosi fotografija prvog dijela njegovog zapisa. Dio zapisa važan za Kosinj, u slobodnijoj transliteraciji glasi:

A sve knjige ispisah na drugu hartju, ja mnogo grišni pop Tomaš Petrinić z Banja Dvora z Bužan plemenem Stupić, počtovanomu redovniku gospodinu Matiju Gašćaninu. Ki tada biše držitel crkve svete Marie v gradu Jeloviku i arhiprvad Brinjski. I bih plaćen za pismo knjiga svih dukata 3, ča im bi cijena. I povrh toga mi pošteno učini. A ja njemu već ispisah neg imihi cijenu š njim. A dopisah je side v Banji Dvori na ljet gospodnih 1503., miseca dektebra, na dan 17.

Dio zapisa popa Tomaša Petrinića u njegovom Zborniku iz 1503. godine. Izvor na traženje Mance: Austrijska nacionalna biblioteka.

Povijesni zapis o tiskanim glagoljskim brevijarima (Brevijar iz 1491.), koji su otisnuti u gradu Kosinju i po kojima je Kosinj slavan – iz 1695. godine. U slobodnijem prijevodu s latinskog:

Prešavši odavde gore i šume, i silazeći prema nižem području dolazi se u Kosinj. Grad je na povišenom mjestu, ali od njega preostaše samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Ovo mjesto bijaše kako kažu slavno za prijašnjih kršćana i nadaleko se prostiralo izvana i iznutra. Dokazom su tiskani glagoljski brevijari, kako se čita u kolofonu onih, kojima se sada služe svećenici glagoljaši moleći časove kanonske, ovdje tiskani. U ovom kraju narod je Boga nekad slavio u sedam crkava.

Detalj vezan uz tiskane kosinjske brevijare iz rukopisa: Kratak i sadržajan opis dviju županija hrvatskog kraljevstva Like i Krbave iz 1695. godine. Izvor: HAZU.

Crkva sv. Jeronima u Gornjem Kosinju (kraj 17. i početak 18. stoljeća) – kao jedina takva u Lici i šire, krštena po praocu i zaštitniku glagoljice i glagoljanja.

Slova sv. Jeronima tj. Alphabetum Hieronymianum
Izvor: Postel, 1538., str. 64.

Za kraj, Kosinj se pojavljuje na preko 200 povijesnih karti od početka 16. do kraja 19. stoljeća, kroz koje se opisuju lokaliteti: grada Kosinja, rijeke Like, župe Bočać te kasnije Gornjeg i Donjeg Kosinja, Kruščice, Kosinjskog Ribnika i drugih. Govorimo o preko 20 različitih toponima u kojima dolazi samo grad Kosinj i župa Bočać. Takvu kartografsku zastupljenost i raznovrsnost nema gotovo niti jedno područje, grad ili mjesto u RH. U čemu je težnja najistaknutijih kartografa onog vremena toliko detaljno prikazivati Kosinj, ako ne u tome što su bili svjesni njegove glagoljske i tiskarske tradicije?

1568_Golfo di Venetia, Paolo Forlani, Venetia. Toponim: Cosin.
1738cca_Carte de la Bosnie, la Croatie, la Morlaquie, toponim: Cuchin.

U Zagrebu, 08. kolovoza 2022., mr.sc. Ivan Mance