Uvod

Kao i oko većine povijesnih tema kada je Kosinj u pitanju, iz nekog razloga često se događaju nejasnoće, različita tumačenja i pojavljuju se nepoznanice. Zašto je tome tako ne znamo, no svakako možemo pokušati rasvijetliti barem nešto od tih nejasnoća.

Istražujući nedavno Pisani kamen u Kosinju, a o čemu donosim i neke nove detalje u svom radu1, za oko mi je zapela problematika (ili nekorespondiranje) oko kosinjskih Parentina i navodnog municipija „Tesleum“. Za Parentine dokazano znamo sa Pisanog kamena, a većina istraživača postavlja ih na područje današnjeg Gornjeg Kosinja i Kosinjskog Bakovca. Za „municipium Tesleum“ znamo isključivo iz dostupne literature koja ga postavlja kao pronalazak u Donjem Kosinju 1901.god. Taj kameni natpis ostavlja nam trag o postojanju municipija2 na području današnjeg Donjeg Kosinja. I sām sam mnogo puta, ne promišljajući dublje o tome, koristio navod o „municipiumu Tesleumu“ kao razumljiv sam po sebi. No da li je tome zaista tako?

Pisani kamen, fotografirao Mance, 28. studeni 2020.god.

Prvi problem leži u činjenici što u nekim biografijama Nikole Tesle možemo pročitati sljedeće: „Teslina obitelj ranije se prezivala Draganić, a pretpostavka je da prezime Tesla dolazi od rimskog naselja Tesleum u blizini Raduča rodnog mjesta Nikolinog oca. Druga teorija je da je obitelj dobila nadimak Tesla zbog nasljedne osobine koju su svi imali, a to su istaknuti prednji zubi, što je podsjećalo na sjekire koje su se zvale tesla.“3 Ukoliko je zaista postojalo antičko naselje „Tesleum“ u okolici Raduča ispod sv. Roka u Lici, koja je mogućnost oko postojanja još jednog antičkog naselja „Tesleum“ u Donjem Kosinju u Lici?

Drugi i važniji problem očituje se u nazivlju ilirskih i japodskih4 plemena te njihovih sjedišta. Tako su npr. Begi ili Begii obitavali u Bagu (Karlobag), Ortoplini u Ortopli (Stinica), Monetini u Monetiumu (Brinje), Arupini u Arupiumu (Prozor kod Otočca), Avendeati u Avendu (Crkvina kraj Brloga) itd. I opet, koja je mogućnost po kojoj su jedino Parentini obitavali u Tesleumu, a ne u Parentinumu recimo? Ili su, kako neki autori promišljaju i nazivaju ih „Tesli?“13 kao novo japodsko pleme o kojem ništa ne znamo obitavali na području Donjeg Kosinja, a Parentini na području Gornjeg Kosinja? Na ta i neka druga pitanja pokušat ćemo odgovoriti u ovome radu.


Razrada

Prvi je o ovoj problematici promišljao prof.dr.sc. Miroslav Glavičić u svom radu5, a u kojem obrađuje dvije kamene antičke urne uzidane u ogradu crkve sv. Ivana u Donjem Kosinju. Rad svakako vrijedi pročitati jer predstavlja jedno od najopsežnijih arheoloških i povijesnih istraživanja Kosinja, donesenih u pisanom tekstu.

Tako prof. Glavičić kaže: „Naime, u knjizi Lika i Krbava objavljenoj 1945. Rudolf Horvat pri opisu povijesti Gornjeg i Donjeg Kosinja piše: “Godine 1901. našao se u Donjem Kosinju kamen s latinskim natpisom, iz kojega se razabire, da je tu nekada stajao rimski ‘municipium Tesleum’”. Na žalost, druge potankosti nisu navedene, ne znamo niti odakle Horvat preuzima taj podatak, jedino znamo da je natpis sa spomenom municipija pronađen u Donjem Kosinju. Premda nemamo razloga dvojiti u vjerodostojnost Horvatova navoda, osobito jer na natpisu s urne iz Basarice nalazimo konkretan navod dvojice municipalnih dekuriona, neobično je da se municipij zove Tesleum. U šumskim predjelima Velebita nedaleko Kosinja na lokalitetu Begovača nalazi se poznati “Pisani kamen” na kojemu piše da se Ortoplinima dozvoljava pristup “živoj vodi” koja je na teritoriju Parentina. Budući da je utvđeno kako su Ortoplini obitavali na primorskom obronku Velebita, Parentini, koji nisu dokumentirani u antičkim povijesnim vrelima, naseljavaju lički obronak, tj. zapadni dio današnje Like. Ako je Ortopla središte Ortoplina, Avendo Aventina, Arupium Arupina, tada bi se i središte Parentina trebalo zvati slično prema stanovnicima zajednice (Parentinum?). Dakle, neobično bi bilo da se glavno središte Parentina naziva Tesleum. Je li na prostoru Kosinja u rimsko doba postojala autohtona zajednica, čije je središte tijekom 2. ili u 3. st. postiglo municipalni status i kako se zvalo, ili ne, pitanja su kojima u daljnjim istraživanjima svakako treba posvetiti pozornost, barem, kako smo to prethodno objasnili, na nivou radne pretpostavke.“5

Panorama Kosinjskog polja s Rudinke, fotografirao Mance, 2015.god.

I zaista, obližnje brdo Basarica, predstavlja vjerojatni lokalitet antičkog naselja. Prema lokalnoj kosinjskoj predaji (koja se puno puta pokazala vrlo preciznom) materijal za gradnju crkve sv. Ivana donesen je sa Basarice, a gdje se nalazila stara crkva sv. Marka. U taj materijal spadaju dvije kamene urne ugrađene u ogradni zid crkve, poklopac treće urne koji je ugrađen kao podloga raspelu uz donjokosinjsku cestu ispod crkve te dva sarkofaga ugrađena unutar crkve sv. Ivana kao dva pomoćna oltara.

Dvije kamene urne kao dio ograde crkve sv. Ivana u Donjem Kosinju, preneseno iz Glavičić5

Prvi spomen kamenih urni u Donjem Kosinju, i tu valja ispraviti prof. Glavičića, ne datira u 1970. i 1974.god. te radove A. Horvata6 i I. Šarića7, već znatno ranije. Tako u „Izvještajima muzejskih povjerenika i prijatelja“ iz 1901.god., možemo pročitati kratak izvještaj Mate Brajkovića, za kojeg saznajemo da je početkom 20.st. bio suradnik Arheološkog muzeja u Zagrebu i tehnički pisar iz Otočca. U svom izvještaju Brajković navodi sljedeće:

Otočac 12. siječnja 1901. — Ovih dana pošao sam iz Prozora preko Crnoga jezera, Male i Velike Kose u Doljnji Kosinj, jer sam čuo bio, da se tamo nalazi više komada tesana kamena sa napisima rimskoga doba, koje je nađeno na Basarici. I zaista sam našao pred crkvom sv. Ivana jednu ploču bez napisa kod propela uz cestu i dvije sa napisima na ulaznim vratima ograde oko crkve, od kojih prilažem prijepise kako sam ih na snijegu i studeni načiniti mogao. (To su dosele nepoznati rimski nadgrobni napisi. op. ur.).“8

Antičko postolje raspela podno crkve sv. Ivana, fotografirao Mance, 2019.god.

Ne samo da Brajković spominje kamene urne, već i postolje raspela podno crkve sv. Ivana, a napravio je i prijepis koji na žalost nije objavljen. Možda bi u arhivima Arheološkog muzeja u Zagrebu vrijedio potražiti te Brajkovićeve prijepise sa kamenih urni, a koje bi moguće dale njihovo bolje čitanje?

U svakom slučaju Brajković bez ikakve dvojbe pronalazak urni i postolja postavlja na Basaricu. Isto tako značajan je i komentar urednika (glavni urednik je u to vrijeme upravo prof.dr. Josip Brunšmid) koji navodi kako su to do sad znanosti nepoznati spomenici. Dakle bez ikakve dvojbe možemo reći kako se kamene urne ugrađene u ogradu i postolje raspela ispod sv. Ivana prvi puta u litaraturi spominju od strane tehničkog pisara iz Otočca Mate Brajkovića i to 1901.god. Nastavno ćemo vidjeti koliko je upravo ovo značajno za rasvjetljavanje misterije oko kamena s natpisom „municipium Tesleum“.

U pravilu svi istraživači navode upravo Rudolfa Horvata i njegovu knjigu9 kao prvi spomen kamena s natpisom „municipium Tesleum“. Međutim ni tomu nije tako. Prvi spomen kamena datira u 1902.god. i rad Vjekoslava Klaića, gdje on kazuje sljedeće: „Okolica grada Kosinja bila je napokon znamenita još za Rimljana. Prof. Brunšmid našao je prošle godine u današnjem doljnjem Kosinju kamen s latinskim napisom (koji je valjda donesen s brežuljka Basarice), po kojemu se razabire, da je tu nekad stajao u rimsko doba »municipium Tesleum«.“10

Vjekoslav Klaić ne navodi nikakav izvor ili natuknicu uz ovaj vrlo važan podatak. Svi ostali autori do današnjeg dana, uključujući i Rudolfa Horvata, samo prenose Klaića i njegov navod o pronalasku kamena 1901.god.

Prof.dr.sc. Josip Brunšmid11, prvi ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, pokrenuo je novu seriju Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva, koju je uređivao 1895. – 1919. i u njoj objelodanio većinu svojih radova. Prof. Brunšmid prvi je znanstveno obradio Pisani kamen, prvo 1898.god. prijepisom dobivenim od ljudi sa terena. Kako nije bio zadovoljan učinjenim, 1901.god. objavljuje novi rad o Pisanom kamenu, ovog puta osobnim odlaskom na lokalitet Pisanog kamena.

O tome prof. Brunšmid piše sljedeće: „Poradi toga (nezadovoljstva prvim radom i prvim prijepisom Pisanog kamena, op. IM) pošao sam koncem kolovoza 1900. u prijatnom društvu g. državnoga šumara Janothyka iz zaista krasno ležećega Krasnoga, na lice mjesta, te sam napis fotografisao, otisnuo i prepisao.“12 Na kraju istraživanja Brunšmid navodi i ovo: „Žalibože mi nije bilo moguće, da zađem u onaj zabitni kraj, a tko pozna strašni terrain lički, ne će mi zamjeriti, što nisam na puko, često puta nepouzdano pripovijedanje pošao tražiti ostale ovdje spomenute napise u najnepristupnijim mjestima ove zanimljive županije, čega se usprkos predstojećim mi štrapacama ne bi bio odrekao, da sam za to imao konkretnih podloga u ma kakovim prijepisima ili nacrtima.“ 12

Dakle prof. Brunšmid je osobno bio u Kosinju kod Pisanog kamena koncem kolovoza 1900.god. i to isključivo radi nezadovoljstva prijepisima Pisanog kamena koje je dvije godine ranije dobio sa terena. Moramo znati da u ono vrijeme putovati u nepristupačnu Liku, zbog prometa i prometnica, kao i zbog klime, nije bilo ni približno jednostavno kao danas. To prof. Brunšmid na neki način i opravdava u nastavku teksta, sa molbom da mu se ne zamjeri što ne može pohoditi Liku bez valjanog razloga i na puko pripovijedanje o nekim arheološkim pronalascima.

Nadalje proučivši sve radove objavljene u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu iz 04.1901.god. (jedinog sveska u toj godini) ne pronalazimo niti slova o Kosinju ili Brunšmidovom istraživanju po Kosinju, osim već spomenutog rada o Pisanom kamenu. Gotovo je nemoguće zbog gornjih razloga da je Brunšmid boravio i istraživao Kosinj još koji put u periodu tih nekoliko mjeseci 08.1900. – 04.1901., ili da je pronašao kamen s natpisom „municipium Tesleum“, a da to nije objelodanio u tom jedinom broju Vjesnika iz 1901.god. Valja spomenuti i ovo: proučavanjem cjelokupnog i bogatog Brunšmidovog opusa, niti slova ne pronalazimo o natpisu „municipium Tesleum“.

Pokušajmo kronološki opisati istraživanja u Kosinju s kraja 19. i početka 20. st:

  1. 1898.god. prvi opis Pisanog kamena u literaturi, Josip Brunšmid, tada osobno nije boravio u Kosinju
  2. 1900.god. Karl Patsch i drugi opis Pisanog kamena – Patsch dokazano nikada nije bio u Kosinju
  3. 08.1900. (objavljeno 04.1901.) – treći opis Pisanog Kamena, Josip Brunšmid osobnim terenskim istraživanjem
  4. 01.1901. (objavljeno 04.1901.) – Mate Brajković navodi „ovih dana pošao sam u Doljnji Kosinj“ i prvi u literaturu donosi kratak opis dvije kamene urne i postolja raspela kod crkve sv. Ivana, a što potvrđuje i Brunšmid. Ne spominje riječi o „municipium Tesleum“.
  5. 10.1902. Vjekoslav Klaić prvi navodi, bez pozivanja na bilo kakav izvor, kako je prof. Brunšmid prošle godine pronašao u Donjem Kosinju kamen s natpisom „municipium Tesleum“.

Da bismo do kraja ovo istjerali na čistac, ostalo je još provjeriti stanje u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a gdje sam na moje traženje za pristup podacima i obrazloženje što me zanima, dobio ovih dana odgovor:

Poštovani gospodine Mance, što se vašeg upita o spomeniku iz Donjeg Kosinja tiče, natpis na kojem se navodno spominjao „municipium Tesleum“ se i u stručnoj literaturi vodi kao nestao i nitko danas ne zna ništa o njegovoj sudbini. Pregledao sam naše arhivalije, koje je Brunšmid vrlo pedantno vodio, te mogu samo zaključiti da taj spomenik nikad nije ni bio prenesen u Zagreb, te shodno tome ni nije završio u našem fundusu. Srdačan pozdrav, dr.sc. Ivan Radman-Livaja, viši kustos, Antički odjel, zamjenik ravnatelja, Arheološki muzej u Zagrebu.“


Nova teza o “municipium Tesleum”

Što se iz svega do sad napisanog može zaključiti? Veliki Vjekoslav Klaić je moguće učinio nenamjernu pogrješku navodeći kako Brunšmid pronalazi kamen s predmetnim natpisom u Donjem Kosinju. Vjerojatno je u to vrijeme pronađen antički kamen „municipium Tesleum“, ali gotovo sigurno ne od strane Brunšmida i vrlo vjerojatno ne na području Donjeg Kosinja. Ovdje smo pokazali kako u tom periodu Brunšmid boravi samo jednom na kosinjskom području i to kod Pisanog kamena, putujući iz Krasna. Ondašnjim načinom putavanja konjima i kolima te analizom na terenu, danima bi trajao njegov pohod od Krasna, do Pisanog kamena, pa preko Lipovog Polja ili Kosinjskog Bakovca do Donjeg Kosinja i natrag prema Krasnom. On štoviše opravdava sebe što ne može putovati po Lici na svaku dojavu nekog arheološkog pronalaska. Brunšmid kao vrlo pedantan istraživač sa izuzetno bogatim opusom zasigurno takav pronalazak ne bi propustio opisati u nekom od svojih radova, a nigdje u njegovom opusu o tome nema ni slova spomena.  

Kamen „municipium Tesleum“ nije pronašao niti Mate Brajković (radi se o istom mikrolokalitetu crkve sv. Ivana i brda Basarice) jer bi to zasigurno naveo u svom osvrtu koji odgovara upravo 1901.god. o kojoj Vjekoslav Klaić i piše. Brajković, iako „samo“ pisar iz Otočca, u to vrijeme vrlo predano putuje po Lici i objelodanjuje arheološka nalazišta kao vrijedan Brunšmidov suradnik i takav pronalazak vjerojatno ne bi propustio objaviti u literaturi. Tesleum kao antički municipij zasigurno ne bi pod istim imenom egzistirao na dva pretpostavljena lokaliteta u Lici (Raduč i Donji Kosinj) i ono najznačajnije „Tesleum“ u Kosinju ne korespondira sa našim dobro znanim i opisanim Parentinima – to bi svakako izglednije bio Parentinum ili nešto slično. Kamen se nikada nije pojavio u Arheološkom muzeju u Zagrebu (Brunšmid također ne bi propustio obogatiti muzejsku građu kao što je to u svakoj prilici i činio), štoviše o kamenu nema niti crtice u Brunšmidovim muzejskim arhivalijama.

Iz svega navedenog ovdje postavljamo novu tezu: kamen s natpisom „municipium Tesleum“ navodno pronađen 1901.god. na području Donjeg Kosinja nije izgubljen, nego vrlo vjerojatno početkom 20. st. i/ili na lokalitetu Kosinja nikada nije ni pronađen.


Zaključak

Pitanje da li je na mikrolokalitetu Basarice u Donjem Kosinju postojao municipij o kojem svjedoči natpis na kamenoj urni, treba ostaviti otvorenim. O tome prof. Glavičić, analizirajući sam natpis vrlo precizno govori sljedeće: „Još su veći ugled imali muški članovi porodice Iulius, jer su navedeni Secundus i Rufinus bili članovi gradskoga vijeća nekoga municipija (dec. munic.). Na natpisu nije navedeno koji je to municipij i to nam stvara poteškoće u interpretaciji, međutim posebno još jednom treba istaknuti da su dekurionsku čast obnašali u municipiju. Prema dosadašnjim spoznajama tijekom antike na prostoru Like samo je Arupium postigao municipalni status i to tijekom vladavine Flavijevaca, moguće za Hadrijana. Ostala središta autohtonih civitates koja se spominju u povijesnim vrelima i itinerarima (Monetium, Avendo, Epidotium, Ausancalio, Ancus) ne postižu municipalitet. Ako to prihvatimo, jasno je da su spomenuti Secundus i Rufinus bili dekurioni u Arupiju, a sahranjeni su na porodičnom imanju na prostoru današnjeg Donjeg Kosinja.“ 5

Basarica, Donji Kosinj, Hrvatska osnovna karta HOK, 1:5000

Iako postojanje kosinjskog municipija kao još jednog u Lici daje na značaju kosinjskome kraju u antičko doba, za njega ipak prije toga moramo pribaviti neke povijesne dokaze. Ovim Klaićevim vrlo vjerojatno pogrješnim navodom i njegovim upornim prepisivanjem (što sam i osobno činio) uveli smo pomutnju koja traje preko stotinu godina. Veliki Vjekoslav Klaić14 izuzetno je značajan hrvatski povjesničar i znanstvenik, njegove zasluge i pregnuća su neprocjenjiva. No zaista nije nemoguće da je i on ponekad pogriješio. Errare humanum est.

Ta pomutnja nije dobra jer se u tih stotinu godina kosinjski „municipium Tesleum“ etablirao kao opće prihvaćena činjenica. To neodoljivo podsjeća na tezu o Veneciji kao lokalitetu tiskanja našeg Prvotiska, a koja se i danas postavlja nasuprot kosinjske teze, iako za Veneciju osim pukog prepisivanja (možda je u Veneciji, moguće je u Veneciji, zasigurno je u Veneciji, tiskan je u Veneciji) nema apsolutno niti jednog pokazatelja, a kamoli dokaza.

I za kraj, „municipium Tesleum“ najviše od svega radi određeni problem sa povijesnim opisom i pozicioniranjem poznatih nam Parentina, uvodeći nepostojeće japodsko pleme Tesli? na područje Donjeg Kosinja. Zbog prirodnih, geografskih i mikrolokacijskih posebnosti Kosinja, govorimo o jednom, cjelovitom i povezanom području, danas ustrojenom kao Gornji, Donji i tzv. Srednji Kosinj. Cijelo to područje u srednjem vijeku se nazivalo Bočaj (po Bočaćkoj župi unutar Buške župe), sa Kosinj gradom (lokalitet Kosinjskog Ribnika) i okolnim selima. Tako postavljeno ustrojstvo Kosinja vrlo vjerojatno se nije mijenjalo od Japoda na ovamo. Stoga je važno, do novih istraživanja i saznanja pozicionirati Parentine sa Pisanog kamena na područje cijelog kosinjskog kraja (umjesto i samo na područje Gornjeg Kosinja), čime oni dobivaju značaj koji se i donosi na Pisanom kamenu.


Prijedlog za nastavak istraživanja

Ovdje predlažemo i smjer za nastavak poglavito arheoloških istraživanja Kosinja, a koja bi zasigurno rasvijetlila nešto od tog davnog i značajnog razdoblja kosinjskog života, Japodskih naseobina i/ili municipija:

Dolabelin zid kod Jablanca, fotografirao Mance, 11.2020.god.
  • Pokušati pozicionirati „Mali pisani kamen“ na liniji Dolabelinog zida u Konjskoj dragi poviše Lipovog Polja1
  • Arheološki istražiti mikrolokalitet Basarice u Donjem Kosinju koji zasigurno krije Japodsko naselje ili neki nepoznati municipij
  • Nastavno na Basaricu sa koje su i doneseni, znanstveno proučiti postolje raspela ispod crkve sv. Ivana. Još važnije dekonzervirati i detaljno istražiti dva sarkofaga (dva pomoćna oltara) unutar crkve. Sv. Ivana. Do danas nisu znanstveno obrađeni, što je samo po sebi u kontekstu japodske Basarice zapanjujuće.
  • Arheološki istražiti mikrolokalitet Prespe kod Stakić sela na kraju Lipovog Polja, a za koji imamo svjedočanstva8 o postojanju „stare crkve“
  • Arheološki istražiti područje oko kapele sv. Petra i Pavla jer nam još Kratak i sadržajan opis dviju županija hrvatskog kraljevstva Like i Krbave iz 1696.god., uz tiskanje brevijara u Kosinju, govori i ovo: „Još je uočljivo mjesto samostana pustinjaka sv. Pavla, prvog pustinjaka.“ Štoviše oko postojanja kosinjskih samostana istraživači navode sljedeće: „Na prostoru Bužana postojala su tri samostana, prema karti (Bogovićevoj karti, op IM) svi su bili smješteni u ili u blizini Kosinja.“15
  • Arheološki istražiti mikrolokalitet Mlakvene grede jer saznanja o drevnim ostacima i na tom području postoje
  • Arheološki istražiti mikrolokalitet Bočaj grada poviše Kosinjskog mosta, kojeg su još poč. 20.st. bili vidljivi ostaci, a o čemu nam svjedoči Većeslav Henneberg u svojoj rukopisnoj ostavštini16. Bočaj grad je zasigurno vrelo novih arheoloških spoznaja
  • Vrlo značajno: arheološki sondirati i istražiti mikrolokalitet Kosinjskog Ribnika (Kosinj grada) u Kosinjskom Bakovcu, kojeg su još poč. 20.st. bili vidljivi ostaci, o čemu također svjedoči Henneberg16. Za Kosinjski Ribnik znamo kako je bio lokalitet srednjovjekovnog burga (grada), a ujedno je i najizgledniji lokalitet Kosinjske tiskare. Sa Kosinjskog Ribnika donesene su tri glagoljske ploče ugrađene u kapelu sv. Vida. No vjerojatno je sa tog lokaliteta donesena i antička ploča ugrađena sa stražnje strane kapele sv. Vida. Obzirom se na njoj zbog oštećenja i dotrajalosti razaznaju samo pojedinačna slova, njen sadržaj nije moguće dešifrirati. No prof. Glavičić u našem e-mail razgovoru pretpostavlja da se radi o antičkom nadgrobnom natpisu.
Antička ploča ugrađena sa stražnje strane kapele sv. Vida, fotografirao Mance, 2019.god.

Literatura

  1. Mance, Ivan: Kosinjski pisani kamen, 02.12.2020.god. LINK
  2. Municipij: u ant. Rimu, posebna vrsta gradova koji su imali povlašten položaj, preuzeto sa: Proleksis enciklopedija, on-line izdanje, 06.02.2021.god.  LINK
  3. Biografija Nikole Teske, preuzeto sa: Biografija.com, 06.02.2021.god.  LINK
  4. Japodi, preuzeto sa: Enciklopedija LZ Miroslav Krleža, 06.02.2021.god.  LINK
  5. Glavičić, Miroslav: Dvije četverokutne kamene urne s natpisom iz Donjeg Kosinja, Zbornik radova: Arheološka istraživanja u Lici i arheologija pećina i krša, Hrvatsko arheološko društvo i Muzej Like, Gospić, 2007.god., str. 151. – 163.  LINK
  6. Horvat, A.: O odrazima kulture antike na doba predromanike u Lici, Adriatica praehistorica et antiqua, Zagreb, 1970.god., str. 727. – 739.
  7. Šarić, I.: Kamene urne u Lici, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 1, Znanstveni skup “Arheološka problematika Like”, Otočac 22.-24. IX. 1974.; Split 1975., str. 57. – 74.
  8. Brajković, Mate: Izvještaj iz Otočca, u: Zapisnik šeste glavne skupštine „Bihaća”, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, vol. 5 no. 1, 1901.god., str. 249. LINK
  9. Horvat, Rudolf: Lika i Krbava – svezak II,  Matica hrvatska, Zagreb, 1941.god. LINK
  10. Klaić, Vjekoslav: Građa za topografiju Ličko-krbavske županije u srednjem vijeku, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 6, No. 1, 1902.god., str. 1. – 31. LINK
  11. Biografija Josipa Brunšmida, preuzeto sa: Enciklopedija LZ Miroslav Krleža, 06.02.2021.god.  LINK
  12. Brunšmid, Josip: Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 5, No. 1, 1901. – LINK
  13. Glavaš, Vedrana: The legends of rock: stories landscape and boundaries in the Central Velebit Mountain; u Landscape in Southeastern Europe, Mirošević, L. (ur.), LIT VERLAG GmbH & Co. KG, Wien, 2018.god. – LINK
  14. Biografija Vjekoslava Klaića, preuzeto sa: Enciklopedija LZ Miroslav Krleža, 08.02.2021.god.  LINK
  15. Šmalcelj Novaković, Pia: Kosinj – Arheološka istraživanja s kraja 20. stoljeća, MemorabiLika : časopis za povijest, kulturu i geografiju Like (jezik, običaji, krajolik i arhivsko gradivo), No. god. 1, br. 1., 2018., str. 85. – 118. LINK
  16. Henneberg, Većeslav: Rukopisna ostavština oko 1923.god., MK – UZKB – OVH
Crkva sv. Ivana krstitelja, Donji Kosinj, fotografirao Mance, 2019.god.
Sarkofag kao pomoćni oltar s desne strane glavnog oltara, crkva sv. Ivana, preneseno iz Glavičić5
Sarkofag kao pomoćni oltar s lijeve strane glavnog oltara, crkva sv. Ivana, preneseno iz Glavičić5

U Zagrebu, 08.02.2021.god., mr.sc. Ivan Mance