Dana 03. lipnja 2022.god. kosinjski župnik vlč. Pero Jurčević, Josip Pintar i moja malenkost dogovorili smo krenuti u potragu za tzv. Malim pisanim kamenom. Radi se o još jednom kamenu iz rimskoga doba, o kojem imamo svjedočanstva i koji bi mogao također opisivati određenu granicu na današnjem kosinjskom području.

U svom prvom radu o Pisanom kamenu iz 1898.god. koji možete preuzeti OVDJE prof. Brunšmid upoznaje nas i sa Malim pisanim kamenom: “Pripovijeda se, da u blizini ima još jedan napis, što je sudeći po zadnjem retku i vjerojatno, ali ga se nije moglo naći, kada su gg. Nagy i Vujnović tamo bili..

Detaljnije nas o Malom pisanom kamenu izvještava Ante Rukavina u svoja dva rada. Tako Rukavina u prvom radu iz 1970.god. koji možete preuzeti OVDJE kazuje sljedeće: “Stariji stanovnici s područja Kosinja znali su Mali pisani kamen koji se nalazi u Konjskoj dragi kod Kosinja i ima dva reda teksta.” U drugom radu iz 1974.god. koji možete preuzeti OVDJE, Ante Rukavina još je precizniji: “Jedna od onih zaboravljenih vlaka (vlakama su se izvlačila drva sa Velebita, op. IM) ona je što polazi ispod Konja (Rukavina misli na vrh Veliki Konj 1136 m/nm u Konjskoj dragi između Kosinjskog Bakovca i Lipovog Polja, op IM) u području Begovače. Oko mjesta gdje kažu da je bio njen početak još pred desetak godina primjećen je tzv. Mali pisani kamen, tako nazvan za razliku od onog poznatog velikog u Begovači. Ime mu takovo pamte u ovom kraju i stijenu visoku oko 150cm, s unatrag nagnutom plohom na kojoj su dva reda nepoznatog teksta. Nitko ga nije posebno označio, ali je ostao u sjećanju stanovnika Kosinjskog Bakovca i Lipovog Polja. Pokušaji posljednjih godina da ga se pronađe i odgonetne, nisu uspjeli.”

Analizom Pisanog kamena i objavom rada o njemu 2020.god. koji možete pročitati OVDJE spominjem i geografski međuodnos Dolabelinog zida kod Jablanca sa Pisanim kamenom – ali i sa mogućom lokacijom Malog pisanog kamena. U međuvremenu sam zaključio kako ni taj međuodnos nije jedini. Moguće je da su pozicije Pisanog kamena, Dolabelinog zida kod Jablanca, jedne nepoznate gradine u Kosinjskom Bakovcu – o kojoj će u ovom tekstu biti više riječi, navodnog i još uvijek nepoznatog međašnog kamena u Smrčevim dolinama ispod Zavižana, pa čak i kamenih stupića u Prozoru – odabrane i postavljene na način da tvore jednu “geografsku mrežu” oznaka i/ili granica pojedinih prostora Ilirskih plemena za vrijeme Rimskog carstva. Više o tome u posebnom radu koji će detaljno obraditi tu temu i prikazati sve navedene geografske međuodnose, čim se u živo pregledaju još neke lokacije.

Trokut na nižoj slici – kao moguća lokacija Malog pisanog kamena – dobiven je upravo geografskim povezivanjem gore navedenih objekata. Crvena točka predstavlja vrh Veliki Konj pa je jasno da se radi o solidno dobivenim geografskim pozicijama, ukoliko se oslanjamo na Rukavinin opis moguće lokacije Malog pisanog kamena.

Put do moguće lokacije Malog pisanog kamena iz Lipovog Polja. Izvor: vlastiti, 05.06.2022.god.

Plavo predstavlja solidni makadamski put koji nas je prema ranije izrađenim GPS tragovima doveo u blizinu “trokuta” koji smo prohodali i pregledali koliko je bilo moguće pješice. Na žalost Mali pisani kamen nismo uspjeli pronaći iz više razloga.

GPS planinarski obilazak “trokuta”. Izvor: vlastiti, 03.06.2022.god.

Radi se o prostoru pod konstantnim nagibom od 10% do na nekim mjestima i 20%, u kojem se nalazi milijun kamena živaca prekrivenih mahovinom, bez planinarske ili kozje ili bilo kakve staze – kroz koji smo se na nekim mjestima probijali rukama, nogama pa i mačetom. Površina koju je trebalo pregledati iznosila je po prilici 1Ha ili 10.000m2. Prostor je u intenzivnom šumarsko aktivnom području, stare vlake naknadno su proširivane makadamskim šumskim cestama itd. Sve zajedno na žalost činilo je ovu potragu jednaku traženju “igle u plastu sijena.”

Valja pohvaliti vlč. Peru Jurčevića koji je obzirom na njegov problem s nogom pokazao izvanrednu izdržljivost i upornost, nije posustajao niti na najvećim nagibima i naprosto je za svaku pohvalu njegov planinarski tempo. Na više mjesta morao je on mene čekati, tako da Pere – skidam planinarsku kapu!

Vlč. Pero Jurčević, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.
Vlč. Pero Jurčević i Josip Pintar, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.

Drugi dio pohoda podrazumijevao je obilazak u literaturi nepoznate gradine u Kosinjskom Bakovcu. Tu gradinu nazivam “gradina Parentina” jer sjajno geografski korespondira sa Pisanim kamenom i drugim gore opisanim lokacijama. Uglavnom put nas je vodio natrag iz Lipovog Polja u Gornji Kosinj i Kosinjski Bakovac gotovo do kraja asfalta, te lijevo makadamskim odvojkom natrag prema gradini.

Put do gradine Parentina. Izvor: vlastiti, 05.06.2022.god.

Radi se o topominu gradina, odnosno gradini na jednom vrhu preko puta Ruje u Kosinjskom Bakovcu – koja je ucrtana u HOK kartu. Kako je više puta spominjana Hrvatska osnovna karta (HOK5) najprecizniji kartografski izvor koji imamo (bila je od izuzetne pomoći u pronalasku i vraćanju toponima Kosinjski vrh u Donjem Kosinju) apsolutno nemamo razloga sumnjati u njenu preciznost.

Dolaskom na lokaciju kreće opet žestoki uspon doslovnim kopanjem rukama i nogama kroz šumu i vegetaciju, te probijanje do vrha. Pogled s vrha na dolinu u Kosinjskom Bakovcu je fantastičan. Pronalazimo i moguće tragove nekih razasutih starih zidina, možda i tragove 2, 3 stepenice (korišten je živi kamen koji se dijelom prilagođavao mogućim stubama). Ovo kazujem vrlo uvjetno i s oprezom jer eto nitko od nas nije arheolog, niti smo imali alata i vremena sve zajedno detaljnije istražiti.

Pogled sa samog vrha gradine na Kosinjski Bakovac i Ruju. Fotografirao Mance, 03.06.2022.god.
Mogući ostaci neke gradnje, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.

Ovi “ostaci zidina?” prilično podsjećaju na ostatke Dolabelinog zida kod Jablanca. Teško je vjerovati da bi prirodni procesi posložili sitno kamenje u neku pravocrtnu liniju. Vjerojatno bi i na ovoj lokaciji – kao i drugdje u Kosinju – ozbiljnija arheološka istraživanja dala jasne i precizne odgovore. Slike “ostataka stepenica?” ne prenosim jer nisu dobro uspjele.

Vrh gradine Parentina, Ivan Mance, 03.06.2022.god.

Nakon malo dužeg predaha, krećemo sa spuštanjem koje je bilo gotovo jednako teško kao i penjanje, dolazimo na makadamski put i njime prema automobilu. Gotovo smo prošli lokaciju, no ipak smo ju uspjeli zapaziti. U podnožju gradine, 15m od puta zapazili smo sjajan uradak. Ovdje i javno zahvaljujem dr.sc. Tatjani Kolak, ravnateljici Muzeja Lika u Gospiću na pomoći oko ovog malog otkrića. Dr. Kolak mi puno puta pomogla stručnim savjetom i analizom i na tome sam od srca zahvalan.

GPS pozicija okapnice u odnosu na gradinu Parentina. Izvor: vlastiti, 05.06.2022.god.
Okapnica ispod gradine Parentina, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.

Radi se o staroj okapnici (šternji, cisterni, gusterni, čatrnji) tj. spremniku za vodu. U živom kamenu uklesan je ručno dodatni prostor i kanali za prikupljanje vode koja se slijeva u ovaj prirodni spremnik. Jasno se vidi da je cijela konstrukcija starije gradnje, osim naknadno betonirane gornje deke i postavljenog poklopca od nehrđajućeg čelika, s pločicom: Napravio Jure Grgurić, 1967.god. Gospodin Grgurić je gotovo sigurno “doradio” postojeću stariju ručno klesanu i zidanu okapnicu svojom betonskom dekom, metalnim poklopcem i još nekim sitnijim detaljima na konstrukciji. Šteta što se na slikama to ne razabire, no u živo se jasno vide razlike kod grubo klesanog kamena i dijelova koji su betonirani naknadno.

Kameni spremnik i sada drži oko 1m3 vode dubine 130cm. Oko spremnika izgrađen je suhi zid grubo tesanim kamenom kao određeni podest okapnice, moguće suhogradnjom. U jednom kamenom blogu isklesana je rupa dimenzija 15cm*10cm, duboka 8cm – koja podsjeća na stupu za ječam ili nešto slično. Zid podesta ima sačuvane dimenzije: duljina 2,7m; širina 2m, visina na uglu 80cm s postupnim padom prema krajevima podesta.

Okapnica ispod gradine Parentina, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.
Stupa za ječam? uklesana u kameni blok, fotografirao Mance,03.06.2022.god.
Desna strana podesta, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.
Kanali za prikupljanje vode, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.
Poklopac s natpisom gosp. Jure Grgurića, fotografirao Mance, 03.06.2022.god.

Problem leži u definiranju starosti okapnice, a što je nemoguće bez poznavanja šireg konteksta i arheološkog istraživanja okolnog prostora (gradine Parentina). Ljudi rade ovakve “sustave za prikupljanje vode” stoljećima, pa ova okapnica može biti stara 100 godina ili 1000 godina. U svakom slučaju niša slično nikad nisam vidio u kosinjskom kraju, i sjajno je što je ovaj objekt i danas sačuvan i svjedoči životu ljudi na prostoru oko gradine Parentina.

Iako je potraga za Malim pisanim kamenom bila neuspješna, uspjeli smo možda pozicionirati još jedan važan lokalitet za kosinjsku povijest i sačuvati od zaborava jedan zanimljiv povijesni objekt na samim vrhuncima Kosinjskog Bakovca. Potraga za Malim pisanim kamenom se nastavlja.

U Zagrebu, 05.06.2022.god., mr.sc. Ivan Mance