Zahvaljujući pozamašnoj digitalizaciji starih novina, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu – danas je moguće pronaći jako puno digitaliziranog materijala iz starih novina, poglavito u periodu 19. stoljeća.

Višegodišnje traganje kroz te digitalizirane novinske materijale izrodilo je masu zanimljivih podataka o Kosinju i kosinjskome kraju, a koje ćemo ovdje po prvi puta detaljnije obraditi. Obzirom se radi o novinskim člancima, fotografije se postavljaju u visokoj rezoluciji kako bi se mogle skinuti na mobitel ili računalo te detaljno pročitati. Ovdje donosimo presjek onog najzanimljivijeg što smo o Kosinju u starijem novinstvu uspjeli pronaći.

Tako prvi i do sada najstariji zapis o Kosinju u novinama datira u 14.11.1846.god. Radi se o novinama Blätter Für Literatur Und Kunst, broj 137., vol. 3. Ni više ni manje Kosinj se pojavljuje na samoj naslovnici, člankom o arheološkom pronalasku antičke urne. Nije li kosinjska povijest i ovdje na neki način ironična? Tako kosinjsko novinstvo započinje člankom o arheološkom pronalasku, a postoji mogućnost da će završiti nekim budućim člankom o potopljenom Kosinju i neistraženim arheološkim lokalitetima. Nadajmo se da neće tako biti. Uglavnom članak u slobodnom prijevodu kazuje sljedeće:

“Kronika arheoloških pronalazaka u Austrijskoj monarhiji. Vojna krajina. Hrvatska granica. Kosinj (Otočka pukovnija). 1846. Ovom kabinetu dostavljen je jedan natpis za koji se kaže da je uklesan na urni i koji glasi: TAV itd.”

Prema lošem čitanju teksta koji se ovdje donosi, vrlo vjerojatno se radi o jednoj od dvije urne ugrađene u ogradu ulaza u crkvu sv. Ivana u Donjem Kosinju, a koje urne je obradio i predložio čitanje Miroslav Glavičić u radu: Dvije četverokutne kamene urne s natpisom iz Donjeg Kosinja (str. 151.-163.), Arheološka istraživanja u Lici, Gospić, 16.-19. listopad 2007.god.


U našim novinama Kosinj se prvi puta spominje u listu Agramer Zeitung, koji je izlazio u Zagrebu od 1826. do 1912.god. Tako u broju 258., vol. 28., od 11.11.1853.god. stoji podatak o pokojnima u Zagrebu u listopadu 1853.god. Među njima navodi se kao pokojnik na 13.10.1853.god. Ivan Delač, iz Kosinja 1. satnije Otočke pukovnije.


Karlovački list Glasonoša, broj 69., vol. 2., od 27.08.1862.god. donosi prvi poduži i jako zanimljiv članak o Kosinju. Napisao ga je U odjeljku “dopisi Glasonoši”, nepoznati A.M. i naslovio: Ispod kosinjskih brdinah. U članku se opisuje kako su 19.08.1862.god. kosinjani proslavili 18. kolovoza te godine i rođendan cara Franje Josipa. Članak je zasigurno pisao domaći kosinjan, što se iz sadržaja i samog odjeljka “Dopisi Glasonoši” jasno može iščitati. Te godine Kosinj broji 6614 duša, a u ovom članku dolazi i najstariji spomen kosinjske tiskarske tradicije i tiskanja glagoljskih brevijara. Doduše autor krivo navodi 16.st., umjesto 15.st. – no članak vrijedi pročitati.


Danica Ilirska, broj 32., vol. 17., od 15.08.1863.god. donosi na naslovnici pjesmu Ferdinanda Babića: Vitez Ivo Smertdieljević. U pjesmi Babić između ostalog, u četvrtoj strofi kazuje: Još opsiede Pišać, Prozor, Novi/Pazarišće, Kosinj grad poznati,/Gdie se brevir glagoljskimi slovi/za svećenstvo naše upečati.


Narodne Novine od 9. listopada 1882.god. donose već nekoliko puta citirani članak o uspostavljanju Kosinjske gruntovnice i njegovih 8287 duša koje se zahvaljuju banu Pejačeviću na pomoći oko toga.


Narodne novine od 2. lipnja 1890.god. donose članak pod nazivom Strka (u Kosinju). Naime, općinski činovnici naumili su raditi novu gospodarstvenu zgradu, a trošak za gradnju iste rasporediti na mještane. No nije išlo kako su naumili, jer se 300 mještana pobunilo i nasrnulo na činovnike do te mjere da je morala urgirati općinska straža. Šef straže dotični gosp. Ivan Ražić (naravno nije naš Lija – mada bi bilo zanimljivo čuti njegovo razmišljanje o ovome 🙂 ) morao je uzmaknuti pred mnoštvom i potražiti pomoć u žandarmeriji. Kasnije su privedeni kolovođe, a koji i kako pročitajte u ovom zanimljivom članku.


List Hrvat iz Gospića, u broju 31., vol. 11, od 26.11.1904.god. navodi članak o ubojstvu vojnika iz Kosinja. U Prozoru su se svađala 4 vojnika Otočke posade, tri pravoslavca i jedan katolik, Mance iz Kosinja. Nakon što su se zaputili u Otočac, ova trojica vjerojatno su ubili, utopili u Gackoj Mancea iz Kosinja. Radeći rodovsko stablo prije nekoliko godina i analizirajući matične knjige potvrdio sam ovaj članak. Radilo se o Josipu Mance, rođenom u Gornjem Kosinju 15.12.1881.god. od Oca Luke Mance i majke Kate Mance, a ubijenom sa nepune 23 godine u Prozoru 01.11.1904.god.


Glasonoša iz Karlovca, u broju 42., vol. 2, od 21.10.1906.god. u jednom opširnijem članku opisuje život i rad kosinjana iz Lipovog Polja, Nikole Kokotovića. Velikog pravaša, književnika i novinara, čovjeka koji je robijao za hrvatske interese. Kako iz članka saznajemo on je autor prve pravaške himne: Živila Hrvatska i njezina prava – a koja se pogrješno pripisuje Franu Folnegoviću kako možemo pročitati u Hrvatskom biografskom leksikonu, na Wikipediji i drugdje. O njegovom životu i radu možete pročitati u ovom članku, drugi stupac, od rečenice: Jedan od prvih pobornika starog pravaštva itd.


Lička sloga, od 26. svibnja 1934.god. donosi nam podatak kako je Josip Fadljević iz Kosinja otvorio buffet u Zagrebu. Zanimljiv je još jedan Kosinjan imenom Ivan Špoljarić, koji je u Zagrebu u Draškovićevoj ulici 1930.tih godina imao knjižaru. Špoljarić je u tom vremenu objavljivao dosta članaka o Kosinju (jedan od njegovih poznatijih: Ljepote i znamenitosti Kosinja, Lički kalendar 1933., str. 59.-67.) Drugi svjetski rat proveo je u Zagrebu, a nakon rata prema nekim privatnim pismima iz ostavštine Zvonimira Kulundžića – koji ga je radi njegovih publiciranja o Kosinju pokušavao pronaći – završio je vjerojatno na nekom od Križnih putova te potom moguće negdje u Južnoj Americi.


U ličkoj slozi od 10. siječnja 1936.god. dotični gospodin Fadljević (po prezimenu iz Mance Drage u Gornjem Kosinju) piše zanimljiv članak: Kosinjčice. U njemu Fadljević obrađuje vrlo zanimljivu i komičnu pripovijest o nekom Jadri iz Pazarišta, a koji je služio kod neke susjede u Kosinju. Svakako pročitati kako je Jadre opisivao svoje objedovanje. Potom Fadljević donosi i vrlo zanimljiv prijedlog nastanka kosinjskog špicnameta Ćoćkari. Znamo za Guzane i Ćoćkare, no njihov mogući nastanak, ovdje se može pročitati.


Lička sloga broj 34-36, vol. 4., od 23.12.1937.god. donosi opsežno izvješće o najvećoj zabilježenoj poplavi u Kosinju. Voda se izlila 19.12.1937.god. i poplavila je preko 1000 kuća od Gornjeg Kosinja preko Mlakve, Krša, Lipovog polja pa sve do Donjeg Kosinja. Radi se o često citiranoj i poznatoj najvećoj poplavi u Kosinju, a koja razina vode je zabilježena i na birtiji “Kod Čopića” u Gornjem Kosinju. U ovom osvrtu možete zaista najdetaljnije pročitati sve o toj velikoj kosinjskoj poplavi.

Visina vode na Čopićevoj birtiji ploča gore na uglu, na slici s lijeva na desno: Ivan Klobučar-Čopić i Željko Capan, dipl.ing. Fotografirao Mance: 18.10.2015.god.

Ovaj prikaz novina i novinskih članaka Kosinja, završavamo člankom iz Večernjeg Vjesnika (prethodnika Večernjeg lista) od 22.11.1958.god. Upravo ovaj članak – u kojem Zvonimir Kulundžić po prvi puta javno iznosi svoju tada hipotezu o Kosinju kao prvoj tiskari – čini prekretnicu u kosinjskoj historiografiji. Tada se po prvi puta sustavno i znanstveno počinje obrađivati Kosinj i njegova uloga u našoj inkunabulistici, a koja eto istraživanja traju i danas. Vrlo zanimljivo ovaj članak nije bilo moguće pronaći niti u arhivi Knjižnica grada Zagreba niti u nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci – iako obje taj broj Večernjeg Vjesnika navode u svom katalogu. Članak je na sreću pronađen u rukopisnoj ostavštini Zvonimira Kulundžića i tako spašen od zaborava.


U ovom osvrtu probrali smo neke moguće zanimljive novinske osvrte na Kosinj i kosinjane. Novinskih članaka ima puno više, a govore o: sudbini jednog kosinjana Josipa Prše prilikom krive optužbe za krađu novca u Opatiji, o radu i zahvalama doktoru Draganu Mance, službujućem kosinjskom liječniku – koji kao i njegov otac Jače Mance nije bio iz Gornjeg Kosinja već iz Gorskog Kotara, o utapanju jedne nesretno zaljubljene kosinjanke u rijeci Lici, o političkim previranjima općinskih i kotarskih vijećnika, o problemima s drvenim mostom – koji se prilikom veće vode rušio, o kosinjskoj tiskarskoj tradiciji i glagoljskim knjigama, o Pisanom kamenu kojeg tada zovu Međašni kamen itd. itd. Materijala je zaista previše da bi se kompletno obrađivao, no i ovo što je ovdje prikazano svjedoči o bogatom i dinamičnom životu Kosinja u 19. i početkom 20.st. Upravo novine i novinski članci mogu donositi one dnevne ili svakodnevne događaje koji se nikada u stručnoj ili znanstvenoj literaturi ne obrađuju, pa je i tim više dobro što mnoge nacionalne knjižnice digitaliziraju te materijale.

Uglavnom možemo zaključiti da je nekadašnji dinamičan i buran kosinjski svakodnevni život danas sveden doslovno na ostatke ostataka. Ne zaslugom kosinjana naravno, već (ne) činjenjem naših vlastodržaca od Habsburške monarhije do Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 23.05.2022.god., mr.sc. Ivan Mance