O čemu se u knjizi radi?

Kao podsjetnik na 530. obljetnicu prve tiskane knjige u Hrvata, Misala po zakonu rimskog dvora, 22.02.1483. (Editio princeps/Prvotisak), a za kojeg se smatra da je prvijenac kosinjske tiskare, u veljači 2013.god. svjetlo dana ugledala je knjiga „Kosinj – Izvorište hrvatske tiskane riječi“. Knjiga je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu obrađuje se problematika prve hrvatske tiskare za koju se opravdano pretpostavlja da je egzistirala upravo u Kosinju, a gdje se donose sve danas dostupne informacije o toj problematici, obrađuje se povijest kosinjskog kraja kao i druge kosinjske znamenitosti poput „Pisanog kamena“, kosinjskog mosta i sl. Hrvatskoj i svjetskoj javnosti prvi je tezu kosinjske tiskare znanstveno postavio Zvonimir Kulundžić, a kojega su mnogi kasnije osporavali. Uglavnom su zbog toga nakon Kosinja postavljene i druge teze o mjestu tiskanja Prvotiska, a od kojih su danas najzastupljenije Venecija, Modruš, Roč i Izola. Tako prvi dio knjige obrađuje Zvonimira Kulundžića i njegov znanstveni rad te nastavno analizu i znanstvenu utemeljenost kosinjske teze i drugih teza o mjestu tiskanja Prvotiska.

Drugi dio knjige donosi do sad najopsežniju kartografsku analizu Kosinja i kosinjskog kraja (u kontekstu tiskare), a gdje se obrađuje pojavnost Kosinja na geografskim kartama od 16.st. do početka 20.st. mr.sc. Ivan Mance pronašao je i obradio Kosinj kroz ukupno 84 geografske karte u tom periodu (tvrdi da to zasigurno nisu sve na kojima se Kosinj pojavljuje), a što je svakako značajan povijesni izvor pojavnosti Kosinja na starim geografskim kartama. Što ta pojavnost Kosinja govori u kontekstu kosinjske tiskare, ostaje za pročitati u knjizi.

Izvod iz recenzije, dr.sc. Milan Bošnjak:

Prije nego što napišem nekoliko rečenica o knjizi čini mi se zgodnim primijetiti da je, uz neke druge specifičnosti, Kosinjanima i prijateljima Kosinja zajedničko da se značajno više nego drugi bave srednjovjekovnom poviješću, pri čemu se uglavnom koncentriraju na nekoliko događaja od kojih je, naravno, najvažniji rad kosinjske tiskare. Budući da sam i sam Kosinjan, i ja sam se bavio spomenutim temama i pročitao nešto dostupne literature od raznih autora. Zanimljivo je da do ove knjige, prema mojim saznanjima, niti jedan autor koji znanstveno tematizira mjesto hrvatskoga prvotiska nije osobno povezan s Kosinjem. Ipak, premda postoji veliki interes treba reći da je naš Kosinj gotovo posve neistražen, prečesto je gurnut u stranu, zanemaren, podcijenjen i, zapravo, sustavno uništavan unatoč svojoj iznimnoj ljepoti i ogromnim potencijalima ili, paradoksalno, možda baš zbog toga.

Ivan Mance u svojoj knjizi sintetizira njemu dostupna znanja o povijesti Kosinja i postojeće podatke o mjestu tiskanja Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483., hrvatskoga prvotiska i prve knjige u svijetu koja nije otisnuta na latinskom jeziku i latinicom. Poziva se na snažnu narodnu predaju, na važno izvješće senjskoga biskupa Glavinića iz godine 1696. i posebno apostrofira rad Zvonimira Kulundžića. U knjizi temeljito razrađuje postojeće teze o mjestu tiskanja hrvatskoga prvotiska, jasno opovrgava teze o Veneciji, Modrušu ili Istri (Roč i Izola) i daje izvrstan pregled pisanja o kosinjskoj tiskari.

Sustavnije i temeljitije nego bilo tko prije njega autor je analizirao stotine zemljovida od 16. do 19. stoljeća i na 84 pronašao upisan Kosinj pod jednim ili više od svojih 30 povijesnih toponima, od kojih su istaknutiji Kosin, Cosin, Khesin, Rhesin, Bocachi, Baciachie, sve do prvog modernog pojavljivanja toponima Kosinj 1885. godine. Argumentirano dokazuje da se Kosinj početkom 16. stoljeća odjednom pojavljuje na zemljopisnim kartama, a zatim se tijekom sljedećih stoljeća, broj pojavljivanja kontinuirano smanjuje. Upravo iz činjenice da se baš u 16. stoljeću Kosinj najsnažnije javlja na kartama, a zatim se, obrnuto proporcionalno razvoju kartografije, javlja sve rjeđe, autor izvodi zaključak da se baš tada nešto moralo dogoditi s Kosinjom ili u Kosinju što je imalo važnost u širem kontekstu. To nešto, zaključuje Ivan Mance, a slažem se i ja, s visokim postotkom vjerojatnosti je upravo – kosinjska tiskara.

Pohvaljujem autorov veliki trud i postignute vrijedne rezultate višegodišnjeg istraživanja kosinjske povijesti i mjesta hrvatskoga prvotiska te knjigu od srca preporučam za čitanje.