Inkunabule predstavljaju knjige tiskane od Gutenbergove Biblije do 1500.god. Danas je poznato točno 150 inkunabula u čijoj su objavi, na ovaj ili onaj način, sudjelovali hrvatski ljudi i to od 1474.god. do 1500.god. Tako Šime Jurić dijeli hrvatske inkunabule na:

  1. Inkunabule pisane hrvatskim jezikom koje su tiskane glagoljicom ili latinicom
  2. Inkunabule objavljene na drugim stranim jezicima, tj. na latinskom
  3. Inkunabule koje su tiskali ili izdali hrvatski tipografi i izdavači koji su djelovali izvan svoje zemlje

Do danas nam je poznato devet (9) inkunabula iz prve skupine. Kako nam je ovo i najzanimljivija skupina (hrvatski jezik na glagoljici ili latinici) prikazujemo ih kronološki:

  1. Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskan 22.02.1483. u Kosinju?, glagoljica.
  2. Oficij blažene djevice Marije (molitvenik), mjesto tiskanja nepoznato, 1490.?, latinica.
  3. Oficij svetoga karsta (molitvenik), mjesto tiskanja nepoznato, 1490.?, latinica.
  4. Brevijar po zakonu rimskoga dvora, tiskan 1491. u Kosinju, glagoljica.
  5. Ispovid ku e vsaki krstjanin držan imiti (neki autori je zovu Ispovid Općena ili Izgubljena inkunabula), tiskana 16.07.1492., mjesto tiskanja Venecija?, glagoljica?. O inkunabuli znamo iz zabilješke u Tkonskom zborniku, 1520.1
  6. Brevijar hrvatski (Baromićev brevijar), tiskan 13.03.1493. u Veneciji, glagoljica.
  7. Misal, tiskan 07.08.1494. u Senju, glagoljica. Njime počinje raditi senjska tiskara.
  8. Evanđelistar Bernandina Splićanina, tiskan 1495. u Veneciji, latinica (mada su početna slova većinom gotska).
  9. Spovid Općena, tiskan 25.04.1496. u Senju, glagoljica. Knjiga je prijevod priručnika opće ispovjedi Michaela Carcana: Confessionale generale.
  1. Kulundžić Ispovid opisuje ovako: „Do daljnjeg nepoznatog nam, najvjerojatnije glagoljaškog izdanja, vodi nas trag koji nalazimo u poznatom glagoljaškom Tkonskom zborniku, u kojemu se na listu 95a nalazi slijedeća zabilješka o nekom nepoznatom nam djelu na narodnom hrvatskom jeziku , koje se zvalo Ispovid, a koja glasi: V ime božie i di(v)e Marie amen. Svršenie Ispovidi, ku je vsaki krstjanin dužan imiti i umiti i naučiti. I bi svršenie ne na let g(osp)odnih č.u.p.b. (tj. 1492) miseca ijuleja na dan e.i. (tj. 16). I bi učinena ta štampa na počtu počtovanoga g(osp)od(i)na žuvana Grimalarke i njegova sinovca g(osp)od(i)na Jandrije. I bi učinjena ta štampa u kući meštra pelegrina iz Bolone, a bih ja fra Matio Zadranin, on ki ju složih. … Meni se, pak, čini da bi se iz riječi „i bi učinjena ta štampa u kući meštra pelegrina iz (! – ZK) Bolone“ – prije mogao izvesti zaključak da je meštar pelegrin došao iz Bolonje i nastanio se negdje kod nas…“ (Kulundžić, Glagoljaška štamparija XV-XVI stoljeća Kosinj-Senj-Rijeka, 1966., str. 286.). Petar Runje nedavno je arhivski ustanovio da su „…dvojica trgovaca Žuvan i Andrija Grimalarka, kojima je ova knjiga posvećena, živjeli i radili dugi niz godina na Rabu od 1470-ih godina do početka 16. stoljeća, kada je na Rabu živio i fra Matej Mastilić Bošnjak.“ (Runje, O knjigama hrvatskih glagoljaša, 1998., str. 79.)